Nova uspješnica Histriona

Pred krcatim gledalištem zagrebačkih ljubitelja pučkoga teatra ovogodišnje, trideseto, Histrionsko ljeto na Opatovini svečano je započelo 9. srpnja praizvedbom komedije Francekova teta dramatičara Nine Škrabe u režiji Georgija Para. Tom se komedijom Glumačka družina Histrion još jednom potvrdila kao iznimna vrijednost hrvatskoga kazališta te razgalila tmurnu svakidašnjicu prezasićenu teatarskim eksperimentima na pozornicama diljem Hrvatske.

Pučki teatar, kojemu je u nas do pojave Histriona 1975. oduzet identitet, i forsiranjem ideološkoga političkog teatra, s pojavom Histriona postaje i do danas ostaje stožerni stup za okupljanje glumaca nezadovoljnih redateljskim teatrom i svojim mjestom u tom teatru, ali i vrijednosni kriterij koji će dovesti u sumnju mnoge etablirane veličine oficijelnog kazališta.

U potrazi za glumačkim stilom, repertoarom i publikom GD Histrion postaje miljenik publike i na kraju institucija koju se ne može zaobići u povijesti hrvatskoga kazališta proteklih četrdeset godina. To potvrđuje i predstava Francekova teta, nova komedija najizvođenijega histrionskog autora Nine Škrabe, napisana po motivima glasovite komedije Charliejeva tetka engleskoga dramatičara Brandona Thomasa.

Majstor adaptacije, dijaloga, jezika i karakterizacije likova, Škrabe je komediju situirao u Zagreb, gdje u Maksimiru 13. svibnja 1990, samo tjedan dana nakon prvih višestranačkih izbora, nije odigrana  započeta nogometna utakmica između Dinama i Crvene zvezde, kojom je zapravo počeo raspad Jugoslavije i borba za samostalnost Hrvatske.

Utakmica je bila otponac kojim su pokrenuta sveukupna politička prestrojavanja i povijesne „hrvatske pomirbe“. I „lijevi“ i „desni“ i „srednji“ hvataju pozicije i nastoje se svrstati pod barjak nove hrvatske države. Ne hoteći u to su uvučeni Francek (Luka Bulović), student kazališne režije i Lun (Matija Čigir), student prava, bliski prijatelji i stanari studentskog doma „Ivica i Jovica“, koji su zaljubljeni u Iskru (Dinka Vuković) i Izoldu (Ana Majhenić), nećakinju i štićenicu omraženoga načelnika zagrebačke milicije Stipetića (Franjo Kuhar), koji se žestoko protivi njihovoj vezi…

Unatoč Stipetićevu protivljenju zaljubljeni ne odustaju od susreta. Jedan je organiziran i u čast dolaska Francekove tete (Marija Borić), pripadnice desnoga krila političke emigracije, koju nećak nikad nije vidio. Sve teče po planu do trenutka kada teta brzojavi da će zakasniti nekoliko dana, a ljutiti načelnik Stipetić dolazi za djevojkama pa momci počnu paničariti.

Kako bi se izvukli iz nevolje, nagovore prijatelja, boema Kornija Batorića (Hrvoje Klobučar), popularnoga histrionskog glumca, da se preruši u lažnu Francekovu tetu, u koju se po političkom zadatku „odozgo“ zaljubljuje načelnik Stipetić. Lažnu tetu pokuša osvojiti i pristigli Lunov otac Šime (Davor Svedružić), umirovljeni pomorski kapetan, hrvatski nacionalist i lepoglavski robijaš.

Riječ je o komediji situacije i karaktera, krcatoj smiješnih zapleta i neočekivanih raspleta, u kojoj se uz zaljubljene mlade parove, načelnika Stipetića i kapetana Šimu pojavljuju i „otkačeni“ doušnici, opaki obavještajci, propali komičari, lažni i pravi udbaši, rasne i falše ljepotice... Nad sve to nadvila se sjena budućega rata prispodobljena i izvještajima s Dinamova stadiona.

U scenski prilagođenu prostoru (scenograf Aljoša Paro), ispunjenu scenskim pokretom Ane Majhenić i kostimima Jadranke Tomić, redatelj Georgij Paro  predstavu drži „pod kontrolom“ prepuštajući je glumačkoj igri, glumačkim impulsima i nijansama koje rastvaraju srž sadržaja i prokidaju opne smiješnoga te dopiru do publike – starija u tome prepoznaje dio svoje prošlosti, a mlađa pronalazi sličnosti s današnjicom, koja preživljava kao neprolazni sadržaj naših života.

Tomu itekako pridonose glumci, među kojima se histrionskom uvjerljivošću ističe Ronald Žlabur (Alojz Pintur), izvrsnom minijaturom Mirela Brekalo Popović, vizualnom dojmljivošću i glumačkom točnošću Marija Borić (Francekova teta) i Ana-Marija Percaić (Astrid Gilmar), a briljiraju Davor Svedružić (kapetan Šime), Hrvoje Klobučar (lažna teta) i Franjo Kuhar, koji se nakon godina životarenja u HNK-u predstavio odlično odigranom ulogom načelnika Stipetića.